Zadnji put kada sam pogledala na sat, bilo je oko 02:10. Vreme je brzo prolazilo, a sam pomisao da će veče sa Markom proći normalno. Sasvim neočekivano.
Ove večeri bio je totalno drugačiji nego inače. Bio je normalan i pristojan, što ranije nije bio. Lako sam znala da će se već sutra vratiti onaj stari Marko.
„Baš mi se spava", dobacila sam sedeći na krevetu.
Marko je za to vreme bio zauzet tražeći nekakvu stvar u ormaru. Nije hteo da mi kaže o čemu se radi, pa ga nisam mnogo ni ispitivala. Njegova stvar.
„Onda, idemo da spavamo, mala", rekao je, jednom rukom zatvarajući ormar ispred sebe.
Njegovi roditelji su već odavno zaspali, pa sam mogla da iskoristim priliku i odem bez muke do kupatila. Prvo sam piškila i brzinski oprala zube sa četkicom koju mi je Marko dao. Nisam znala čija je, ali sam mu verovala.
Vratila sam se u sobu, skroz osvežena. A Marko je već bio spreman da legne. Skinuo je majicu sa sebe, te sam mogla da primetim njegovo muževno telo. Puno modrica i posekotina, klasika.
Nije bio preterano napucan, već mršav, ali veoma snažan za svoju kilažu. Od Anje sam čula svakakve priče o njemu. Nije bio najjači, ali su se, svejedno, mnogi plašili. Valjda, zato što je lud.
Blenula sam u njega, u svaki mišić koji se pokretao. Tako je savršen i privlačan. Osetila sam čudnu struju kroz stomak, dok su mi misli kolutale prljavo i zločesto. Bio je praktično samo u šorcu, kako da ne gledam u njega? Nisam mogla da mu odolim.
Primetio je da buljim u njega. Joj, koji blam! Sad ću opet da pocrvenim kao neka glupača.
„Što me tako gledaš?" osmehnuo se, kao da ne zna o čemu se radi.
„Nećemo valjda zajedno da spavamo?" vešto sam promenila temu, i dalje zbunjena. Šta se to upravo dešava sa mnom. Zašto sada odjednom moj mozak razmišlja prljavo?
„Nisi valjda očekivala da ću spavati na podu? Ili možda u dnevnoj sobi?!"
Ironičan pogled susreo se s mojim. To me je potsetilo na prošlu noć, kada je spavao kod mene. Prevrnula sam očima, šta se mora, nije teško. Bolje i to nego da mene smesti na pod.
„Dobro, ali ovaj put stvarno. Bez pipanja, Marko" postavila sam uslov, jedan jedini. Sećam se kada me je povukao ka sebi, nisam mogla da se odvojim iz njegovog zagrljaja do jutra.
„Neću ti ništa uraditi, Ivana" govorio je opušteno. Kao da tebi može da se veruje... Marko.
Nisam imala pidžamu, a moram da se otarasim haljine. Nema šanse da spavam u njoj, biće mi veoma neugodno. Šta da radim? Spavanje u donjem vešu pored Marka? Loša ideja, Ivana.
„Šta te sada muči?" upitao me je, gledajući u mene kako se predomišljam.
„Ne mogu da spavam u haljini" pobunila sam se, stidljivim glasom.
„Pa ti je skini!" reče on. Da skinem? Ma, važi, pa da ti još raširim noge da se pojebemo.
„Dobro, dobro, Ajde. Evo ti neka od mojih majica, vidi koja ti odgovara" prstom mi je pokazao ka ormaru, tako je već bolje.
Prišla sam ormaru i uzela prvu majicu s vrha, bile su uredno poređane na gomilu. Crna, klasična majica, mislim da će biti okej. Okrenula sam se ka Marku, koji je nestrpljivo čekao da vidi moje presvlačenje. Eh, neće moći, kretenu. Nećeš me gledati dok se budem skidala.
„Malo privatnosti?" podigla sam obrvu. Klimnuo je glavom i okrenuo svoja leđa. Bez problema, iako sam mislila da će ipak praviti frku da bi me video golišavu. Nadam se samo, da se neće okrenuti dok mu ne kažem.
Skinula sam haljinu sa sebe, bacajući je na pod. Ovo je za mene bilo dno dna, Stajala sam u donjem vešu iza Marka. Nešto što sam sebi rekla da se nikada neće desiti. Koliko sam nisko pala... Uzela sam crnu majicu i lagano navukla na sebe sa osećajem težine u svakom pokretu.
Blago rečeno, plivala sam u njoj. Jedina uteha u ovom trenutku bila je što mi je skroz prekrila obline. Pa, ovaj kreten neće imati priliku da zapliva pogledom u moje intimne delove tela.
„Sad možeš da se okreneš" dobacila sam mu, skupljajući haljinu sa poda. Ne želim da mu pravim nered po sobi, lako to njega nije zanimalo ni malo.
„Dobro ti stoji. Realno, trebala bi češće da nosiš moje stvari" rekao je sa osmehom, dok sam pokušavala da zadržim ozbiljnu facu.
„Jel to ti mene pozivaš da češće spavamo zajedno, a?" upitala sam ga, s blagim peckanjem u glasu. Znam da bi mu se to svidelo.
„Ne bih bilo tako loše! Samo što bih istog momenta nabavio kraće majice" namignuo mi je pervezno. Lako me je ovaj put nasmejao svojom idejom, ova mu je bila dobra. Nisam mogla da se ljutim ovaj put, koliko god pervezan kreten on bio.
„Koliko kratke?" ne znam ni sama zašto sam nastavila razgovor ovim putem.
„Uh, neka od majica koje sam nosio u prvom razredu. Mislim da bi ti ta još bolje stajala".
„Ma jel? Ili bi bolje razgolotila mene? Cccc" nasmejala sam se.
„To si ti rekla, nisam ja" podigao je ruke uvis u znak odbrane. Jao, stoka. Kao da on to nije mislio, sad se pravi nevinašce.
„Ćuti tu, bolje! Znamo se" bilo je poslednje što sam rekla, pre nego što smo krenuli da legnemo u krevet.
Ponovo sam legla kraj ivice na krevetu, dok je Marko, kao i obično, igrao po svome. Legao je skoro po sredini kreveta, samo da bi bio blizu mene. I naravno, kreten. Ponovo se ponavlja ista priča. Uhvatio me je oko struka ovaj put toplim rukama. Povukao me je ka sebi, ovaj put nežnije nego prošli put. Duboko sam uzdahnula, dovoljno glasno da me čuje, kreten.
„Alo, kretenu! Šta sam malo pre rekla?". Uspela sam da izvučem ruku iz njegovog stiska i da ga udarim nešto slabije po ramenu. Dovoljno da oseti.
Ignorisao je svaku moju reč. A udarac? Kao da ga nisam ni udarila. Šta sam drugo mogla i da očekujem, realno? Bio je miran. Previše miran, kakav je umeo da bude. Nije mi smetalo, samo nisam htela tako lako da mu se predam. Iako su moje misli govorile drugačije, sad bih mu se cela dala... Ali ne želim da mu budem samo kurva za provod.
„Laku noć, malena" šapnuo mi je tiho blizu uveta. Naježila sam se u momentu, zar sam toliko odlepila za njim?
„Laku noć, kretenu" uzvratila sam istom merom.
Zarobljeno sam ležala u njegovom zagrljaju, bez želje da se udaljim od njega. Mogla sam ponovo da osetim te leptirice u stomaku. Nikada se nisam osećala ovako kao sa njim. Osećaj njegovog dodira na mojoj koži bio je toliko prijatan da sam se prepustila tom osećaju.
Desnom rukom mi je prelazio kroz plamenove kose, dok mu prsti nisu skliznuli niz moj obraz. Osećala sam se posebno, kao da ništa drugo nije važno osim ovog trenutka između nas. Dopustio mi je da se okrenem ka njemu, pa sam to i uradila.
Pogledi su nam se mimoišli. Polako je naslonio svoje usne na moje, i desio se taj poljubac. Tada sam osetila toplinu koja se širila kroz moje telo. Sklopila sam oči i željno uzvratila poljubac.
Napokon sam bila oslobođena njegovog stiska, a ipak, nisam mrdala. Želela sam ga toliko jako da nisam mogla da se kontrolišem. Dopustila sam mu da njegove ruke skliznu ispod široke majice koju sam nosila, sve do mojih butina.
Nikada me ranije nijedan muškarac nije pipao tako intimno. Zašto mu dopuštaš, Ivana? Upitala sam samu sebe, iako pravog odgovora nije bilo. Priznaj, prija ti i želiš da me tako dodiruje.
Prstima je stigao do mojih belih, čipkastih gaćica, a iz usta mi je izleteo tih, zadovoljan uzdah. Sve dok nije pokušao da provuče prste ispod gaćica, na vreme sam mu sklonila ruku. Koliko god da mi prijalo, ne smem da mu dozvolim da me iskoristi. Njemu su ovo samo školske igre, a meni...
A onda je nešto čudno izletelo iz njegovih usta. „Izvini". Da li sam ja to dobro čula? On se izvinjava? Meni? Sklonio je ruke sa mene, ostavljajući mi prostora.
ns216.73.216.54da2